Medinski glas mudrosti dobrih ljudi
subota, 08.safer 1447.h.g./ 02.08.2025.god.
77. Priželjkivati da budeš priznat ili poznat je bolest!?
Ibrahim ibn Jezid En-Nah'i je rekao: „Dovoljno je čovjeku zla da se na njega pokazuje 'kako je dobar i poznat' po pobožnosti ili darežljivosti (dobar čovjek i dobar vjernik), osim onom koga Allah sačuva!“
Stari čestiti prethodnici, posebno ulema ili učeni ljudi nisu voljeli da budu prepoznatljivi u narodu, da se za njih govori kako su dobri ljudi i dobri vjernici.
Oni su voljeli da se u svojoj intimi i privatnosti odgajaju i izgrađuju na temeljima skromnosti i daleko od oholosti.
Najočitiji primjer je poznati tabi'in Uvejs El-Karani. Njega je Muhammed, alejhisselam, imenom spomenuo i opisao ga kako izgleda. Ashabima je preporučio, ako se sretnu sa njim, da od njega traže da za njih dovu uči (uputi).
Kada ga je sreo hazreti Omer, radijallahu anhu, tražio je od njega da uči (uputi) dovu za njega što je Uvejs El-Karani i učinio.
A kada je hazreti Omer, radijallahu anhu, htio da piše pismo jednom najmesniku da pripazi na Uvejsa El-Karanija, ovaj je to odbio i uputio se u obični narod gdje je bio neprepoznatljiv.
A kada čovjeku postane drago da ga po dobru i pobožnosti ljudi spominju to je već znak slabosti imana, znak egoizma i težnje za dunjalučkim vrijednostima.
Zato je muslimanu preče da ne teži ka tome da bude poznat, cijenjen i ugledan. Ali,
Ako se to i desi zbog njegove učenosti, zbog snage njegovog karaktera, zbog borbe za istinu i pravdu ... iskreno u ime Allaha, a što su ljudi prepoznali bez njegovog priželjkivanja istog, onda za to nema smetnje.
................
Gospodaru, podari nam snage da Tebi odani budemo, da iskreni Tvoji robovi budemo i dobro radimo.
Gospodaru, sačuvaj nas težnje za ovosvjetskim ugledom i poštovanjem, smiluj nam se i naše riječi i djela ukabuli, učvrsti nas na Pravom putu. Amin!
Nazif Garib