Medinski glas mudrosti dobrih ljudi
petak, 21. zu-l-ka'de 1447. h. g./ 08. 05. 2026. god.
304. Gubljenje vremena!?!
Ibnul Kajjim je kazao: „Gubljenje vremena je teže i gore od smrti. Jer, gubljenje vremena te odvaja od Allaha i ahireta, a smrt te odvaja od dunjaluka i porodice!“
Vrijeme je najveći kapital! (Što bi naš narod kazao: Vrijeme je novac!)
Vrijeme je nešto najvrjednije!
Njime se ne može bilo šta porediti!
Prolazi poput oblaka i teče poput vjetra!
Prošlo vrijeme se ne može vratiti niti nadoknaditi!
Stoga bi musliman morao da ga istinski cijeni i najodgovornije čuva, da ga koristi kako treba i da što više pazi da mu što vremena ne protekne beskorisno.
Imam Fahruddin Er-Razi u svom tefsiru Mefatihul gajbi je kazao:
„Kada bi živio (beskorisno izgubio) hiljadu godina, a onda u 'posljednjem trenu' (ili posljednjoj prilici) u životu se pokaješ u Džennetu ćeš vječno ostati. Tada shvatiš da je najvrjedniji i najčasniji trenutak tvoga života bio upravo taj trenutak. Vrijeme je jedna od osnovnih i temeljnih blagodati, pa se Allah zaklinje njime, te podsjeća da su noć i dan prilike koje (obično ne koristi ili ih) gubi obaveznik na što ukazuju i riječi Gospodara svjetova: „On čini da se noć i dan smjenjuju, to je pouka za onoga koji hoće da razmisli i želi da bude blagodaran.“ (El-Furkan 62)
Muhammed, alejhisselam, nam ukazuje na važnost vremena i njegovu blagodat kazavši: „Dvije su blagodati s kojima se mnogi ljudi prevare – zdravlje i slobodno vrijeme.“
Objašnjavajući poruke ovog hadisa Ibnul Hazin je kazao:
"Blagodat je sve u čemu čovjek uživa, a (samo)obmana je da čovjek kupi nešto a onda to prodaje ispod (nabavne) cijene. Ko bude zdrav i bude slobodan od redovnih poslova, pa to ne iskoristi činjenjem dobrih djela za svoj ahiret taj je sam sebe prevario.“
Ovim se želi kazati da većina ljudi zdravlje i slobodno vrijeme ne koriste adekvatno nego ih provode u beskorisnim stvarima.
Hasan el-Basri je kazao: „Upoznao sam ljude (narode) koji su više škrtarili na vremenu nego li na novcu (dinarima i dirhemima)!“
Prema tome, gubljenje vremena (provođenje vremena u beskorisnim aktivnostima poput igrica, muzike, zabave, ispijanja kahvi ...) odvaja te od Allaha pa je zbog toga gubljenje vremena teže i gore od smrti.
Ima li veće štete i propasti od gubljenja i prekidanja veze sa Tvojim Gospodarom?!
A kada neko umre, a vrijeme je kroz život koristio kako treba, šta on gubi?!
Molimo Allaha Koji je EI-Hajju vječno živi i EI-Kajjumu - Koji sve obdržava da u ovom mubareć danu podari blagoslov/ berićet u životu našem, našoj porodici i nafaci, da nas sačuva, pripazi i poštedi od svega lošeg i nevaljalog, kao i da ukabuli naša dobra djela.
Nazif Garib