Medinski glas mudrosti dobrih ljudi
Ponedjeljak, 25. rebiu-l-evvel 1448. h. g. / 7. 9. 2026. g.
413. Plač iz pobožnosti i bogobojaznosti!?
Jahja ibn Mu'az je rekao:
„Ko istinski spozna Allaha, napušta ovaj svijet, a da nije
u potpunosti zadovoljio dvije stvari: nije dovoljno plakao nad samim sobom i nije, koliko treba, slavio i veličao svoga Gospodara.“
Ko istinski spozna Allaha Uzvišenog, vezan je za ovaj svijet samo zato što je on sredstvo za približavanje Njemu Uzvišenom.
Do tog stepena stiže se kroz noćna bdijenja (noćni namaz) i dugo stajanje pred svojim Gospodarom, priznajući svoje propuste i plačući zbog svojih grijeha.
Tako je okusio slast Allahove blizine, razgovora s Njim i prisnosti s Njim.
Uzvišeni Allah kaže:
„Da li je onaj koji u noćnim satima u molitvi vrijeme provodi, padajući licem na tle i stojeći, strahujući od onoga svijeta i nadajući se milosti Gospodara svoga…?“
(Ez-Zumer, 9.)
Ko istinski spozna Allaha Uzvišenog, on plače nad sobom i svojim propustima jer je spoznao svoga Gospodara i veličinu Njegovog prava.
Takav čovjek smatra da, čak i kada bi cijeli život proveo stojeći i čineći sedždu, neprestano spominjući i zahvaljujući Allahu, ne bi uspio zahvaliti ni na jednoj jedinoj Allahovoj blagodati, kojih je bezbroj.
Takav čovjek veoma je strog prema sebi, a njegov jezik neprestano slavi svoga Gospodara.
Ne može se zasititi uživanja u slavljenju Allaha Uzvišenog niti plača zbog vlastitih propusta.
Abdullah ibn eš-Šihhir lijepo je kazao kako je čuo predaju prema kojoj se Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, dok je klanjao, iz grudi čuo zvuk poput ključanja lonca – tj. plakao je.
Zaista, plač iz straha od Allaha Uzvišenog jedan je od najboljih ibadeta.
Abdullah ibn Amr ibn el-As, radijallahu anhuma, rekao je:
„Da pustim jednu suzu iz straha od Allaha draže mi je nego da podijelim hiljadu zlatnika kao sadaku.“
Kada se Sabita el-Bunanija razboljelo oko, obratio se ljekaru koji mu je rekao:
„Garantuj mi jednu stvar pa će ti oko ozdraviti: nemoj plakati!“
On odgovori:
„Kakva je korist od oka koje suzu ne pušta (ne plače)?“
Gospodaru, olakšaj, a ne otežaj, i daj da završetak bude u dobru.
Nazif Garib