Medinski glas mudrosti dobrih ljudi
Subota, 4. safer 1448. h. g. / 18. 7. 2026. godine
Farijabi je rekao:
«„Najpametniji su ljudi oni koji se boje svojih grijeha, makar ih bilo malo, a svoja dobra djela smatraju neznatnim, ma koliko ih bilo.“»
Ova mudra izreka govori o utjecaju grijeha i pokornosti Allahu, Uzvišenom, na pogled vjernika prema sebi i svojim djelima.
Prema grijehu se nikada ne bi trebalo odnositi olahko, bez obzira na to koliko se činio malim.
S druge strane, djela pokornosti i pobožnosti trebaju imati sasvim drugačiji tretman. Čovjek nikada ne bi trebao pomisliti da je učinio dovoljno dobrih djela, već bi trebao nastojati da ih čini što više.
Zato je rečeno da je najpametniji onaj čovjek koji se pribojava da učini grijeh, makar on bio i sasvim mali. Jer nije suština u veličini grijeha, nego u tome što čovjek njegovim činjenjem iskazuje neposlušnost i nepoštovanje prema svome Gospodaru, Uzvišenom.
Pametan čovjek gleda koliko je uzvišen i dostojan poštovanja Onaj prema kome griješi, a ne samo koliki je sam grijeh.
Isto je i s pobožnim čovjekom.
On ne gleda na svoja dobra djela kao na nešto veliko, jer, koliko god ih učinio, nikada neće moći dovoljno zahvaliti Allahu, Uzvišenom.
Abdullah ibn Mes'ud, radijallahu anhu, rekao je:
«„Vjernik svoje grijehe vidi kao da sjedi ispod brda koje se svakog trenutka može obrušiti na njega i zatrpati ga. A grješnik svoje grijehe vidi kao muhu koja mu je proletjela ispred nosa.“»
Hazreti Aiša, radijallahu anha, vidjevši da su Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, noge otekle od dugog stajanja na noćnom namazu, rekla je:
«„Zašto toliko, Allahov Poslaniče, kada su ti oprošteni svi grijesi koje si počinio i koje ćeš počiniti?“»
Na to joj je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, odgovorio:
«„Pa zar da ne budem zahvalan Allahov rob?“»
Treba naglasiti da nema nikakve protivrječnosti između značenja ove mudrosti i hadisa koji prenosi Ebu Zerr, radijallahu anhu, u kojem je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao:
«„Neka niko ne potcjenjuje nijedno dobro djelo, pa makar to bilo da svoga brata susretne vedra lica.“»
Ovim hadisom podstiče se na činjenje dobrih djela i ukazuje da nijedno dobro ne treba zanemariti, ma koliko se činilo malim ili beznačajnim.
Gospodaru, olakšaj nam činjenje dobrih djela, sačuvaj nas od grijeha i podari nam iskrenost da sve što činimo bude radi Tvoga zadovoljstva.
Gospodaru, primi od nas svako dobro djelo, oprosti nam grijehe za koje smo se iskreno pokajali i ne dozvoli da se razotkriju naše mahane koje si iz Svoje milosti sakrio. Amin.
Nazif Garib