Medinski glas mudrosti dobrih ljudi
utorak, 08. muharrem 1448.h.g./ 23.06.2026.god.
349. Vrijednost čovjeka je ono čemu teži!?
Ibnul Kajjim je kazao: „Vrijednost čovjeka je u njegovoj ambiciji (himmetu) i onom što traži, čemu teži!“
Himmet (visoka težnja) je jedna od dionica na putu ka Uzvišenom Allahu.
Ona predstavlja krajnji domet i vrhunac volje.
Briga i želja su osnove svakog djelovanja, a njegov himmet nam govori o krajnjim planovima i aspiracijama.
To predstavlja srčani pristup svim duhovnim sredstvima koja nas vode prema Uzvišenom Gospodaru radi postizanja savršenstva i Njegova zadovoljstva.
Ljudi u ovom životu imaju različite aspiracije, ciljeve i težnje, a većina njih su dunjalučke prirode.
Međutim, vrijednost čovjeka prepoznaje se po onome za čim teži i na ostvarenju istog radi.
Što je cilj uzvišeniji, to je i vrijednost čovjeka veća.
Najuzvišeniji ciljevi su oni koji te povezuju s Allahom Uzvišenim i vode Njegovom zadovoljstvu.
Onaj kome je Allah jedini cilj u svakom pokretu i djelu, i kome je Allahovo zadovoljstvo iskrena i čista težnja, taj u sebi nosi veliki himmet kojim postiže uzvišene ciljeve.
Takav brzo napreduje ka svome cilju i ostvaruje ono čemu teži.
Da!
Nekada čovjeka zaustave ili uspore određene prepreke.
Obični ljudi smatraju da vrijednost čovjeka leži u onome što dobro zna i radi, dok odabrani kažu da je vrijednost čovjeka u onom čemu teži i što traži.
Zato se kaže: „Vrijednost čovjeka je njegov himmet (aspiracija, težnja u životu) i njegov cilj.“
Himmet prethodi svakom djelu.
Jedan od pobožnih ljudi rekao je:
„Čuvaj svoj himmet, jer je himmet početak svih stvari. Ko ispravi svoj himmet i bude iskren u njemu, sva njegova djela koja slijede će uglavnom biti kako treba.“
Himmet je usađen u svakog čovjeka od samog njegovog stvaranja, ali se ponekad kod nekih ljudi umanji ili oslabi.
Kada se podstakne i probudi, čovjek ponovo krene ispravnim putem.
O tome nam slikovito govori primjer čovjeka velikog himmeta (velikog cilja) koji se borio protiv prohtjeva svoje duše, pa ga je njegov himmet uzdigao do najuzvišenijeg cilja – šehadeta.
Prenosi se od Abdullaha ibn Kajsa Ebu Umame El-Gifarija da je rekao:
„Bili smo u jednom vojnom pohodu kada smo se susreli s neprijateljem. Ljudi su se vraćali na svoje položaje, a ja ugledah čovjeka ispred sebe, između mog i njegovog konja, kako razgovara sa svojom dušom govoreći:
‘O dušo moja! Zar nisi bila u toj i toj bitci, borbi?
Tada si mi rekla: “Šta će tvoja porodica i djeca!” - pa sam te poslušao i vratio se.
Tako mi Allaha, danas ću te izložiti Allahu, pa će te ili uzeti ili ostaviti!’
Rekoh: ‘Danas ću ga pažljivo posmatrati.’
Posmatrao sam ga.
Kada su muslimani jurnuli na neprijatelja, bio je među prvima.
Kada je neprijatelj uzvratio i ljudi se povukli, on je bio među onima koji su ih štitili.
Zatim su muslimani ponovo krenuli u napad, a on je opet bio među prvima.
Kada je neprijatelj ponovo navalio i ljudi se razišli, on je opet bio među zaštitnicima.
Tako mi Allaha, nastavio je tako sve dok ga nisam vidio mrtvog na zemlji.
Izbrojao sam na njemu i njegovom konju više od šezdeset rana od koplja.“
Gospodaru, olakšaj nam poslove kojima ćemo pokazati iskrenost i steći Tvoje zadovoljstvo. Amin!
Nazif Garib